ponedjeljak, 29.09.2008.

there's nothing that the road cannot heal

if you walk away i walk away

Gdje se osjećaš kod kuće?

Stajala je prekriženih ruku ispred balkonskih vrata. Približava se zima. Noć je i pokušava vidjeti nešto u mraku. Dopire nekoliko svjetala između drveća sa susjednih zgrada no nikako se ne čine blizu.

Gdje se osjećaš kod kuće?

'Jel ti drago što ideš?'
Zagledala se bolje u nešto između stakla. 'Uvijek mi netko fali.'

Potreba za sidrom, ne, za sigurnom lukom u kojoj se možeš stvoriti svakog trena. Tamo zrak uvijek miriši kao poslije kiše. Tamo se može disati. Nitko ništa ne pita. Sve jednostavno jest, nema suvišnih pitanja ni pogleda.
Potreba za otvorenim morem i jakim vjetrom u leđa, toliko jakim da ne stigneš vidjeti kopno iza sebe.
Potrebe ili želje? Neodlučnost nadasve.

Stajala je ukipljena ispred slike prozora. Bio je velik i crven, besprijekorno čist. Moralo se kroz njega moći vidjeti sve potpuno nepromjenjeno. Prostorija u koju je gledao bila je siva i prazna. Gledao? Potpuno kriva riječ. Prozori ne gledaju, oni dopuštaju nama da vidimo ono što bismo u suprotnome propustili. Propuštamo i s njima pa je ono što rade zapravo omogućavanje da u beskrajnom žaljenju umjesto da posegnemo za kvakom i izađemo van, uđemo u sebe i prevrćemo vlastite iznutrice u potrazi za osjećajem koji znamo da nedostaje, a za koji nismo sigurni da će ikada doći. Nada je kap koja prelije čašu i iz pomirenosti nas baci u bunar previranja po vlastitim mislima u potrazi za nekom referencom, za bilo kakvim znakom da nismo ludi, da nismo sami, da je došlo do greške, da je sve to normalno, da je... nešto... bilo što. Osim onoga što zaista jest. Nedovršenost.
Zato je utješno gledati u taj veliki, crveni prozor. On je nedovršen. Nema kvaku koju možemo otvoriti. Nema mogućnosti. Nema nade. Nema pitanja što bi bilo da... Postoji samo gledanje u sobu koja će zauvijek biti prazna i jednako siva. Postoji samo naš odraz u staklu i mogućnost da ćemo se jednom zaista vidjeti.

Svaki put je prekratak. Dok traje imamo cilj, kraj kojemu se možemo veseliti, završetak. Što kad jednom stignemo?
Zato volim putovati, ali ne volim stići. Uvijek nešto nedostaje. Uvijek mi netko fali.


potaknuto stotinama prijeđenih kilometara, iskrenim razgovorima, slikom koja mi je oduzela dah i naravno stihovima conora obersta.

- 23:37 - How about you (3) - Papercut - Smthng

srijeda, 10.09.2008.

when you gut tells you to stay, you stay

don't be so amazing or i'll miss you too much

they were amazing and i miss them too much.

nema riječi koje bi mogle opisati koncert.
srce mi je gotovo stalo kad sam ga vidjela kad je prošetao ispred vrata backstagea. kad je izašao van i krenuo svirati i pjevati... najprirodniji osjećaj na svijetu


everything it must belong somewhere

dva i pol sata nisam imala nikakvih dvojbi kamo ja pripadam.

This is the first day of my life
I swear I was born right in the doorway
I went out in the rain suddenly everything changed
They're spreading blankets on the beach

Yours is the first face that I saw
I think I was blind before I met you
Now I don’t know where I am
I don’t know where I’ve been
But I know where I want to go

to je bila prva pjesma. fali mi stih 'yours is the first voice that i heard'
lua je bila sljedeća


And I know you have a heavy heart; I can feel it when we kiss
So many men stronger than me have thrown their backs out trying to lift it
But me I’m not a gamble you can count on me to split
The love I sell you in the evening, by the morning won’t exist.

još uvijek sam sva u oblacima.

prva pjesma koju sam čula je bila the calendar hung itself. uskoro je uslijedilo skidanje svega što ima. imala sam 14 godina, ako i toliko.
nakon 6 godina obožavanja svakog stiha i maštanja o tome šta bi bilo kad bi bilo, kako bi bilo otići na koncert, kako bi bilo možda čak doći u situaciju da ga upoznam, izašao je iz moje glave i dobio 3D oblik.
valjda nakon toliko vremena imam osjećaj kao da ga znam. jer zapravo je sastavni dio mog života. velik dio onoga što jesam danas dugujem njegovim stihovima.
uvijek kaže pravu stvar u pravo vrijeme.


but then night rolls around and it all starts making sense
there is no right way or wrong way, you just have to live
and so I do what I do, and at least I exist
what could mean more than this?
what would mean more, mean more?



kad je završilo nisam htjela van. morala sam ostati. nevoljko sam izašla. prolazeći pokraj kombija sam gledala imaju li neku kutiju u koju bih se mogla zavući.

uvijek sam imala dobru intuiciju. ovaj puta ju nisam poslušala.
ne žalim ni za čim. sve gluposti koje sam napravila u životu su gotove i nepopravljive. u tom području slušam robbiea williamsa: no regrest, they don't work, no regrets, they only hurt


but don't you weep
there is no one as lucky
honey, don't you weep
there is nothing as lucky, as easy, or free

ako uspiju s ovom crnom rupom i dođe kraj drage nam zemljice, imat ću jednu jednu stvar za kojom žalim.

kad ti nešto kaže da ostaneš, onda ostani.
ja nisam.
netko mi je pokušao reći da će otvarati backstage i ja nisam poslušala.

isus koji se nije pojavio na svom razapinjanju ili zakasnio uskrsnuti.
naruto koji propusti priliku da postane hokage.
scoty koji je umjesto za mjesto sobi za teleportiranje tražio poziciju u kantini.
roland koji se nije popeo na vrh tornja.
osoba koja od dva leta odabere onaj koji će se srušiti.

pretjerujem, dakako.
no kad nešto čekaš praktički cijeli život i to propustiš pretjerivanje je nužno.

držim ga za riječ da će doći opet.

do tad samo trebam zažmiriti. kao i do sada i guess =)

evo... da zavšim kao i oni:


I love you now,
I know that's all that matters.
I love you now
and I know that's all that matters.

:*
I wanna be your happiness
I wanna be your common sense pain
Wrap your head in a picket fence
Rebuild after the hurricane


eidt: ovo nije tužni post :D ovo je post većinom manične, na trenutke depresivne, ali izrazito sretne djevojke kojoj se ostvario dugogodišnji san.

- 15:12 - How about you (1) - Papercut - Smthng

nedjelja, 06.07.2008.

dreams do come true


CONOR OBERST AND THE MYSTIC VALLEY BAND - 08.09.2008 Zagreb

da da...

još 2 mjeseca i 2 dana

još uvijek ne mogu vjerovati da ću ga vidjeti uživo. da ću čuti taj glas uživo.
ne mogu vjerovati i mislim da neću vjerovati sve dok ne bude gotovo.



- 23:06 - How about you (6) - Papercut - Smthng

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Until the 20th century, reality was everything humans could touch, smell, see, and hear. Since the initial publication of the charted electromagnetic spectrum, humans have learned that what they can touch, smell, see, and hear is less than one millionth of reality

Image Hosted by ImageShack.us

icq
- 221-588-662

I'd explain it to you but your brain would explode
Image Hosted by ImageShack.us
In our sleep, there's more to this nightmare
Will she beg for your mercy?
Slowly but sure, I'm hoping what comes in the absense of love
At night, she'll kick and she'll fight, should they fill in his sight
At night, I'll worry from all, the end of us all

Please mom, they're coming for me
Please mom, run lock your door, they're coming for me

The clock reads 21:13
All work will stop
And the ground will relieve


Please mom, they're coming for me
Please mom, run lock your door, they're coming for

When I fall asleep
Your face is all I see
Dear momma I love
I fall asleep
Your face is all I dream
Dear momma I love

Oh, in your frame you'll be this well
In the face you miss the most
You'll see them soon
Stop, I bid you fair warning
Stay up until you
When the memories occur
Of a life you haven't lived
Stay still, you will
I've got a secret to hide
And I've got a secret to hide

In the words
Of father to son
Thy Kingdom Come

Whoa whoa whoa

Please mom, they're coming for me
Please mom, run lock your door, they're coming for

When I fall asleep
Your face is all I see
Dear momma I love
I fall asleep
Your face is all I dream
Dear momma I love

Whoa whoa whoa
When I fall asleep

Those days we lost our dignity
The eager dare to stand
The ride home through victory
All the innocent they tried

But I, robot, will never die
I, robot, will never die
But I, robot, will never die
But I, robot, will never die